Oftalmologija - Leksikon pojmova od A-Ž

Blog uredjuje Cengic Dr Ferid, doktor med. nauka i specijalista za ocne bolesti. Sve sto je napisano na ovom blogu sluzi samo u informativne svrhe i ne moze biti osnov za samostalno odredjivanje lijecenja.Pitanja postavljajte na adresu:letecihol@gmail.com

14.07.2007.

“Badlje” u očima - trichiasis - trihijaza

Na Google-u nema ništa o badljama. A dolazili su pacijenti u ambulantu i kažu kako imaju badlje u očima. I kad pogledam na biomikroskopu stvarno jedna (ili više) trepavica potpuno uvrnuta unutra, struže po oku, oko crveno, iritirano. Ovakve trepavice mogu oštetiti rožnjaču, pa i napraviti defekt tkiva (ulkus). Pacijenti su bili veċ ranije kod doktora, a mnogi i kod “narodnih” doktora, kod baba koje “vade badlje”. Te babe obično namažu rubove kapaka medom, pa kad se on stvrdne onda povuku za kraj i iščupaju dosta trepavica.

Latinska riječ za badlje je trichiasis, oznava pojavu nepravilnog rasta trepavica. Uzrok je u samom korijenu trepavice, germinativnom jezgru odakle dlaka raste, te se pogrešno usmjerava. Pojava može biti komplikacija blefaritisa (upale ruba kapaka), ili uvrnutog kapka (entropiona), a može biti bez nekog vidljivog uzroka.

Jednostavno vađenje trepavice pincetom pomaže dotle dok trepavica ponovo ne izraste nakrivo. Da se badlje ne bi ponovile potrebno je izvršiti elektroepilaciju (elektrolizu) dlake, tankom iglom (koja je vezana za izvor struje) se pod mikroskopom uđe u sam korijen trepavice i onda se ona koaguliše toplotom. Argon laserom se takodje moze unistiti folikul trepavice.

Trihijaza se često ne dijagnosticira ako se ne posveti pažnja i uradi pregled pod biomikroskopom, jer su ove nepravilne trepavice obično blijede i veoma tanke. Često se zato daju kapi protiv konjunktivitisa, koje naravno nemaju nikakvog učinka.

Distichiasis je slična pojava, samo što se ovdje radi o rastu trepavica na pogrešnom mjestu, obično na zadnjem bridu ruba kapka uz Meibomove žlijezde. Ovdje se radi o rijetkoj nasljednoj anomaliji. Normalne trepavice rastu na prednjem bridu ruba kapka. Tretman ove anomalije je isti kao kod trihijaze (vidi ovdje )

13.07.2007.

Kako ukapavati očne kapi

Konjunktivalna vreċa, prostor između očne jabučice i unutrašnje strane kapaka je toliki da može primiti jedva jednu kap tečnosti. Sav višak istekne preko kapaka ili kroz suzni kanaliċ u nos. Prekomjerno ukapavanje nekih lijekova može izazvati njihovu apsorpciju u krvotok i dovesti do opštih neželjenih efekata lijeka. Pogotovu se tu radi o nekim kapima protiv glaukoma (beta blokatori) koji onda djeluju na srce.

Zato se uvijek ukapava samo jedna kap lijeka. Glava se zabaci unazad, a pipeta se ne približi sasvim do oka da se izbjegne dodir sa trepavicama koje onda onečiste bočicu. Donji kapak se povuče prema dole pa se ukapa u prostor između kapka i samog oka. Onda se donji kapak lagano zatvori. Oči se drže zatvorenima 3 minute, uz istovremeni pritisak palcem i kažiprstom na unutrašnji očni ugao, da se spriječi oticanje lijeka u nos.

Ako se koristi nekoliko različitih lijekova u vidu kapi, drugo sredstvo se može ukapati nakon 10 minuta. Na taj način se spriječi da druge kapi ne isperu prve.

 

12.07.2007.

Pacijenti: Oprez sa laserskom korekcijom dioptrije!

U Holandiji je veoma jak Savjet potrošaċa iznio rezultate ispitivanja usluga 38 klinika koje se bave laserskom korekcijom, prije svega kratkovidosti.

Jedanaset klinika je odbilo da učestvuje u ispitivanju. Od ostalih su kod sedam rezultati jedva prolazni odnosno nedovoljni. U nekima rade neregistrovani očni doktori, kao napr. u tri klinike Eye Center Europe.

U Holandiji se zbog zatvorenosti holandskog udruženja očnih specijalista veoma teško registrovati kao očni doktor, posebno ako dolazite iz zemlje koja je van EU. Međutim, radeċi u jednoj od klinika za korekciju refrakcije vidio sam da tu dolaze, obicno samo na dan, doktori iz nekih “jakih” zemalja van EU i operišu a da ih niko ne pita za registraciju.

Inače cijena laserskog tretmana dva oka se u Holandiji kreċe od 1000-5000 eura, ovisno o vrsti tretmana i ugledu i uređenosti klinike. I ovdje važi ono “Koliko para, toliko i muzike”, jer po izvještaju Savjeta potrošača, pacijenti se najbolje osjeċaju u najskupljim klinikama.   

11.07.2007.

Chalazion i hordeolum - ječmir - ječmenac

Ne postoji domaċi termin da jasno determiniše chalazion. Ječmir, ili čmičak se koriste više za akutnu ograničenu upalu kapka (hordeolum). Chalazion je hronična tvrdina na rubu kapka, najčešċe veličine zrna graška, a koža iznad tvrdine je obično nepromjenjena. Kod hordeoluma je koža crvena i zategnuta. Tu se radi o akutnoj upali lojnih žlijezda uz korijen trepavica, i ta je upala adekvatna furunkulusu (čiru) na koži negdje drugdje. Chalazion je obicno potpuno bezbolan a hordeolum boli.

Uzrok chalaziona je začepljenje izvodnih kanaliċa Meibomovih žlijezda, koje imaju otvor kanaliċa na stražnjem bridu ruba kapka. Sekret Meibomovih žlijezda podmazuje rub kapka, pa se oni elegantno zatvaraju jedan na drugi, a isto tako učestvuje u izgradnji suznog filma (njegove lipidne komponente). Stvrdnut I začepljen ekskret predstavlja prepreku daljem oticanju (loja) pa se on skuplja iza začepljenog mjesta I formira masnu tvrdu tvorevinu u vidu male loptice, koja se ograniči kapsulom. Chalazionu je adekvatan aterom na koži na nekom drugom dijelu tijela.

Chalazion se teško resorbuje bez hirurške intervencije. Pokušava se sa toplim oblogama razmekšati masni sadržaj. Obično se ipak mora uraditi mala operacija kojom se odstrani masni sadržaj skupa sa kapsulom. Ako zaostane fibrozna kapsula onda se na istom mjestu može pojaviti ponovo chalazion. U slučajevima nekoliko recidiva na istom mjestu treba kod operacije poslati materijal na patološku anlaizu, jer se, istina veoma rijetko, može patološki dijagnosticirati maligni tumor ċelija lojnih žlijezda (carcinoma sebaceum), koji je prilično maligan.

Chalazion se operiše sa unutrašnje strane kapka, tako da ne ostaje nikakav ožiljak

Hordeolum se naprotiv obično sam, kao i svakii čir, “provali”, te iscuri gnoj i upala se smiri. Topli vlažni oblozi i antibiotska mast za oči pomažu ozdravljenje. Hordeolum je češċi kod dijabetičara, osoba sa smanjenim imunitetom, kod hroničnog blefaritisa i  kod loše higijene.  Pojava chalaziona se ne može povezati sa nekim opštim tjelesnim oboljenjem.

Vise o ovome vidi chalazion_ , a slike halaciona vidi images.google.

p.s. U narodu postoji vjerovanje da ce onaj ko ne udovolji zelji trudnice dobiti na oku jecmir 

09.07.2007.

Blepharoplastika = hirurška korekcija kapaka

Blepharoplastica (eng. Blepharoplasty) je termin kojim označavamo operativni zahvat na očnim kapcima u svrhu korekcije njihovog izgleda. Ovaj zahvat se danas najčešċe primjenjuje u slučajevima tzv. dermatohalaze (dermatochalasis).

Dermatohalaza označava prekomjernu količinu kože na kapcima i njeno gubljenje elasticiteta, što nastaje najčešċe usljed starenja. Normalno koža gornjeg kapka i orbikularni (kružni) mišiċ kapka formiraju jasno vidljivu granicu u nivou gornjeg ruba hrskavičave ploče kapka (tarzusa). Kod dermatohalaze koža visi preko ove granice (udubljenja), a u težim slučajevima visi preko donjeg ruba kapka i smeta gledanju. Osim toga slabost orbitalnog septuma (pregrade) čini da orbitalno (mast iz očne duplje) masno tkivo prolabira (prolazi) naprijed u medijalni (unutrašnji) ugao. Isto tako dolazi do nakupljana orbitalne masti ispod donjeg kapka, te se stvaraju masne vreċe (vale), odnosno podočnjaci.

Dermatohalaza se u terapeutke ili kozmetičke svrhe rješava operativnim zahvatom. On podrazumjeva odstranjenje prekomjerne kože i razvučenih mišiċnih niti , te odstranjenje prolabirane masti. Na donjem kapku se vale operišu odstranjenjem suvišne masti pri čemu treba paziti da prekomjerna redukcija ne dovede do ektropiuma donjeg kapka (izvrnuċa ruba kapka upolje).

U svrhu učvršċenja periokularne kože (kože oko očiju) mogu se koristiti pulsirajuċi CO2 laser, te erbium laser. Ovo se izvodi uz dužnu pažnju prema delikatnoj koži kapaka.

Blepharohalasis (blefarohalaza) je bolest nepoznatog uzroka koja se javlja sporadično u vidu napada angioneurotskog edema. Ponekad ona ima familijarni karakter. Koža kapaka se vremenom jako istanji, kao cigaret papir, uz istovremeno rastezanje i koze i aponeuroze levatora, te nastane ptoza. U napadima otečenih kapaka bolest se liječi lijekovima, a posljedice izmjenjenog izgleda kapaka se liječe između napad hirurškim putem.

Blefaroplastiku rade kako oftalmolozi, tako i plastični hirurzi. Ova u principu jednostavna operacija košta u BiH u privatnoj klinici oko 2000 KM.  U Americi 2002 je prosjecna cijena 2500 dolara. Mi smo je ranije izvodili na Očnoj klinici besplatno, uz osnovno socijalno osiguranje, što je nadam se i danas slučaj. Ovdje u Holandiji socijalno priznaje troškove samo ako je promjena tolika da smanjuje vid, odnosno otežava gledanje. Ako se radi u kozmetičke svrhe veċina ustanova socijalnog osiguranja ne priznaje troškove korekcije kapaka.

Slike blefaroplastike prije i nakon op. vidi ovdje .

08.07.2007.

Blepharoptosis – spušten očni kapak

 Blepharoptosis ili ptosis (u daljem tekstu ptoza kapka) nije baš rijetka pojava. Ovaj termin koristimo kad hoċemo da kažemo da očni kapak prekriva više rožnjače nego je normalno, odnosno kada je otvor između kapaka uži. Normalno gornji kapak prekriva rožnjaču za 1-2 mm.

Ptoza može biti jednostrana ili obostrana, stečena ili urođena. Ptoze koje ne prelaze područje zjenice ne ugrožavaju vid osim pri gledanju nagore, a jača ptoza onemoguċava gledanje. Takve osobe pokušavaju kompenzirati ptozu podizanjem glave. Urođene ptoze mogu potpuno prekrivati oko i takvo oko postaje slabovidno, ako se na vrijeme ne interveniše i omoguċi gledanje. Veċina jednostranih ptoza djeluje kao  kozmetički defekt.

i  Misic podizac kapka (m.levator palpebrae)

Uzroci ptoza su različiti ali se u osnovi mogu podijeliti na sljedeċe:

-          Slabost mišiċa podizača kapka (levator maldevelopment), ranije se označavala kao kongenitalna (urodjena) ptoza, nastaje usljed nedovoljnog razvoja ovog mišiċa. Najvažniji znak kod ove ptoze je zaostajanje kapka pri pogledu nadole. Ponekad je sa ovom formom kongenitalne ptoze udružen strabizam, odnosno slabost gornjeg pravog mišiċa ,a nekad i refrakcione anomalije, kratkovidost n.pr.

-          Druge forme miogene ptoze su vezane za neke opšte bolesti mišiċa, i tu spada ptoza kod  hronične progresivne vanjske oftalmoplegije, kod myasthenia gravis, miotonične distrofije, kongenitalne fibroze ekstraokularnih mišiċa.

-          Aponeurotična ptoza nastaje u kasnijim godinama života, usljed razvlačenja aponeuroze levatora (kao što se guma razvlači na starim gaċama), na njenom hvatištu za tarzus (hrskavicu kapka). Ona je udružena sa istanjenjem kapka i razvlačenjem kože kapka.

-          Neurogena ptoza nastaje usljed ošteċenja n. oculomotorius-a, grane trigeminusa, koji inarvira podizač kapka. Ovdje je uklučjen tzv. Marcus Gunn fenomen kod koga kod otvaranja usta dolazi do otvaranja ptotičnog oka, ponekad do otvaranja oka na suprotnoj strani gdje je ptoza. Kod ošteenja vratnog simpatikusa ptoza nastaje u okviru Hornerovog sindroma.

-          Mehanička ptoza nastaje usljd mehaničkih prepreka zatvaranju oka, ili usljed povreda i hirurških tretmana koji su poremetili normalne odnose među pojedinim strukturama. Tako tumori i ožiljci kapaka, operacije horizontalnog skraċenja donjeg kapka, operacije katarakte i enukleacija oka (vađenje oka) mogu kao posljedicu ostaviti ptozu.

Liječenje ptoza podrazumjeva hirurški tretman u svim nabrojanim slučajevima, osim kod miastenije gravis gdje se daju lijekovi. Cilj operativnog liječenja je da se postigne simetrija očiju

Ako je sačuvana funkcija levatora onda se ide na skraċenje njegove aponeuroze, uz potrebni zahvat na tarzusu, koži i konjunktivi kapka. Ako nije sačuvana funkcija podizača kapka ide se na alternativni pravac kao što je povezivanje kapka sa musculus frontalis (potkožni mišiċ na čelu). Operacija se mora dobro isplanirati da se ne bi uradila nedovoljna ili pretjerana korekcija.

Posebno je važna pravovremena operacija spuštenog kapka kod djece koja onemoguċava razvoj vida i prijeti da tako oko ostane slabovidno.

Sliku ptoze prije i poslije operacije vidi ovdje . Vise o ptozi kod odraslih vidi ovdje ili u  wikipedia.

07.07.2007.

Bolno oko

Bol u oku se javlja uglavnom kod bolesti prednjeg segmenta i adneksa (suzni aparat i kapci). Najbolnije mjesto je rožnjaċa (rožnica-cornea) koja je jako bogata nervnim završecima. Konjunktiva je manje bolna. Uz bol, bolesti prednjeg segmenta su praċene sa tzv. podražajnim znacima, gdje spadaju fotofobija, blefarospazam i epifora. Prevedeno na bosanski jezik to su nepodnošenje svjetla, grč kapaka i suzenje oka (pojacano isticanje suza).

Erozije i ošteċenja rožnjače, kao i strana tijela u rožnjači stvaraju često nepodnošljiv bol. Sa ovim stanjima su u stvari  i najčešċi posjetioci u hitnoj oftalmološkoj službi. Difuzne upale kapaka nisu bolne, osim kod hordeoluma (čira) na kapku. Upale suzne kese i suzne žlijezde, ako su praċene gnojenjem, su obično bolne. Tumori adneksa (kapak i suzne žlijezde) obično su bezbolni.

Upale irisa i cilijarnog tijela (iritis i iridocyclitis) su praċene bolovima. Oboljenja očnog sočiva nisu praċena bolovima, a tu spadaju prije svega zamuċenja sočiva, razni oblici katarakte.

Najteže bolesti oka obično nisu praċene bolovima. Hronični glaukom je podmukla bolest jer napreduje bez skoro ikakvih znakova. Akutni glaukom naprotiv ima burne simptome, a bol je često neizdrživa. Oboljenja mrežnjače i sudovnjače, koja veoma često ugrožavaju vid, ne bole, i primjete se tek kad se vid smanji. To se desava kada bolest zahvati sami centar mreznjace, žutu mrlju (foveu centralis). To se odnosi kako na upale, tako i na tumore, degeneracije i komplikacije opštih oboljenja (dijabetesa ili hipertenzije).

Oboljenja vidnog živca mogu stvarati umjerene bolove kod upale, retrobilbarnog neuritisa, a atrofije protiču bez simptoma od strane oka, osim gubljenja vida. Po život opasne flegmonozne upale orbite  stvaraju veoma burne opšte simptome sa groznicom i bolovima.

Bol u oku je često refleksija bolesti susjednih organa, odnosno upale živaca koji imaju veze sa okom. Tako oboljeli paranazalni sinusi stvaraju bol iza oka, zatim oboljeli zubi, neuralgija trigeminusa, migrena. Normalno da povrede oka i operacije ostavljaju dugo vremena bol u oku.

Na kraju da zaključimo: prednji segment oka je obično taj koji bolno reaguje. Retina, kao i mozak nema receptora za bol. Bolesti retine (koja je u stvari dio mozga) ne bole, kao što ne bole ni bolesti mozga. A bolesti retine su one koje najviše ugrožavaju vid.

06.07.2007.

Blepharitis- upala rubova kapaka

Naziv potiče od grčke riječi blepharon = očni kapak.

Rub očnog kapka se zatupasto završava, te ima dva brida, prednji i stražnji.  U prednjem bridu su usađene trepavice u čijim su folikulima izlazni kanali modificiranih lojnih žlijezda (Zeisove žlijezde). Uz trepavice su i izvodni kanaliċi modificiranih znojnih žlijezda (Moll-ove žlijezde).

Stražnji brid ima izvodne kanale modificiranih lojnih tzv.  glandula Meibomi (meibomskih) žlijezda. Na ovom rubu u kraju prema nosu (nazalnom dijelu) nalazi se otvor za oticanje suza u nos (punctum lacrimale).

Upala rubova očnog kapka je veoma česta patologija. Pri tome može biti upala prednjeg brida (prednji blefaritis, b. anterior), odnosno zadnjeg (stražnji blefaritis, b. posterior) Nekad se radi o miješanoj upali.

Upala prednjeg ruba može proticati kao kataralna (samo crvenilo), skvamozna (pojava bijelih ljuspica na trepavicama) ili ulcerozna ( kad se stvaraju defekti ruba kapka). Ova zadnja je obično popraċena sa ispadanjem trepavica. Pacijent osjeċa svrbež, pečenje u kapcima, i oči se brzo zamaraju pri radu na blizinu

Najčešċi uzrok prednje upale je seborea (sebborheic blepharitis), odnosno poremeċaj funkcije lojnih žlijezda. Pri tome lojne žlijezde produkuju više masti nego je potrebno. Seborea kapaka je obično udružena sa seboreom trepavica, kože čela i glave, kože u području iza ušiju. Uzrok seboreje mogu biti hormonalni i psihički poremeċaji. Kod ovog vida upale manje je izraženo crvenilo, a više pojana masnoċa kapaka. Drugi uzrok je infekcija lojnih žlijezda, uzrokovana stafilokokom (S.aureus ili S. epidermididis). Kod ovog tipa kapci su jače crveni. Nekada su oba uzroka povezana. U prvom slučaju govorimo o seboroičnom blefaritu, u drugom o bakterijskom.

Seboroični blefaritis se liječi svakodnevnim pranjem i masažom rubova kapaka i okoline oka (trepavica i kosmatog dijela glave), najbolje dječijim šamponom. Rubovi kapaka se peru vatnim štapiċem za uho ili rubovima prstiju. Najbolje je proceduru uraditi pred spavanje, uz masažu rubova u trajanju od pet minuta.

Bakterijski blefaritis je veoma uporan na liječenje, jer su bakterije duboko u folikulima i lokalna upotreba antibiotika dovodi do brzog poboljšanja  ali ne spriječava pojavu recidiva (ponovne upale).

Upala zadnjeg ruba je vezana za poremeċaje funkcije (disfunkciju) Meibomovih žlijezda, pa se često označava kao Meibonitis. Ova upala dovodi da zadnji rub postaje neoštar i neravan, a pošto je on u tijesnom kontaktu sa konjunktivom i rožnjačom onda su kod ovog tipa upale česte i upale konjunktive i donjeg dijela rožnjače (mutnine i površna vaskularizacija). Komplikacija ove upale je i ošteċenje suznog filma, što dovodi do osjeċaja nekomfora, svrbeži i pečenja u očima.

Tretman stražnjeg blefaritisa podrazumjeva čiščenje ruba i uklanjanje  voska u začepljenim kanaliċima (koji se često stvrdne u vidu kamenaca), te propisivanju veoma malih koncentracija kortikosteroida u vidu kapi prednizolona. Kod upornih slučajeva se preporučuje sistematska (oralna) upotreba manjih doza antibiotika, i to tetraciklina ili eritromicina u dužem vremenskom periodu. Lokalna upotreba antibiotika ili vještačkih suza je obično nepotrebna i može dovesti do još jačeg ošteenja suznog filma, te do toksičkog djelovanja konzervansa koji se nalaze u ovim preparatima.

Nekada su udružene upale oba brida. Ponekad je potrebno uzeti bris za bakteriloški nalaz. Prije bilo kakvog liječenja treba eliminisati refrakcionu grešku očiju, jer trljanje očiju kod nejasnog vida može izazvati upalu kapaka. Takođe treba izbjegavati iritirajuċe faktore (prašina, vjetar).     O nekim specifičnim upalama kao i o pojavi ograničenih oteklina kapaka u vidu ječmira (hordeoluma), odnosno chalazion-a biċe govora na drugom mjestu. 

O tretmanu blefaritisa vidi na Platformi UK pacijenata ako kliknes .patient.co.uk .

Slike blefaritisa vidi ovdje

05.07.2007.

Binokularni vid - kako vidimo trodimenzionalno

Više životinje imaju dva oka, koja se sinhrono pokreċu i percipiraju svjetlost. U mozgu se na osnovu informacija iz dva odvojena komplikovanim procesom sažimanja stvara jedinstvena slika.

Binokularni vid kod čovjeka se može raščlaniti na tri stepena.

Prvi stepen je simultana percepcija. To podrazumjeva da dva oka mogu istovremeno gledati jedan te isti predmet. Odmah po rođenju ne postoji zrelost binokularnih pokreta, tako da ne postoji sažimanje slike, i često kod djece do dva mjeseca oči izgledaju razrooke. Ako se to primjeċuje u periodu poslije dva mjeseca, onda treba zatražiti savjet ljekara

Drugi stepen je fuzija, to jest objedinjavanje dvije slike u jednu. Taj proces se odigrava u vidnom centru u okcipitalnoj (potiljačnoj) regiji mozga. Tamo se u svaku hemisferu mozga projektuju slike sa retine. Pri tome svakoj tačci te projekcije iz jedne hemisfere, odgovara odgovarajuċa (korespondentna) tačka druge hemisfere.

Treċi stepen binokularnog vida je stereo vid (stereopsis). On nam omoguċava da predmete vidimo u tri dimenzije. Do toga dolazi jer postoji mala razlika između dvije slike koje dolaze u mozak. Ta razlika dolazi od dva različita  ugla gledanja usjed razlike u poziciji dva oka (jedno je nekoliko centimetara odvojeno od drugoga). Fuzija negira ovu malu razliku, a stereopsis koristi tu malu razliku da dobijemo osjeċaj dubine prostora.

Binokularni vid, odnosno stereo vid su važni za snalaženje u prostoru. Ova sposobnost se testira na posebnim testovima i aparatima. Nedostatak stereo vida je prepreka za neka zanimanja kod kojih je potrebno izvanredno snalaženje u prostoru.

Binokularni vid je poremeċen kod razrookosti kada dva oka ne mogu istovremeno gledati istu sliku, niti je sažimati u mozgu. U tom slučaju obično jedno oko postaje dominantno i samo njegova se slika usvaja, odnosno “pika”, a slika drugog oka se više ili manje negira. Ovaj fiziološki proces supresije  spriječava pojavu duplih slika (diplopije) i konfuzije koja nastaje ako dva oka gledaju dvije različite slike.

Ako se ovo stanje na vrijeme ne liječi onda suprimirano (potisnuto) oko postaje slabovidno, razvija se ambliopija (vidi ranije). Kod odraslih se razrookost zna povuċi, ali slabovidnost ostaje za cijeli život.

RANDOT PRESCHOOL STEREOACUITY TEST
Developed by Eileen Birch, Ph.D., and the Retina Foundation of the Southwest as an easy-to-use, non-verbal stereotest to measure stereopsis from 800 to 40 seconds of arc as young as 2 years of age. Patients match the pictures on the left side with those on the right. Test includes:
• Three test booklets
• One pair of Pediatric 3-D Viewers
Stereopsis test: serija slika na kojima se pomocu stereoskopskih naocala kod normalnog stereo vida primjecuju trodimenzionalni objekti.

04.07.2007.

Amauroza – amaurosis= potpuno sljepilo

Amauroza je termin koji bukvalno označava ugašenost (eng.dim). U oftalmologiji kažemo da je oko amaurotično ako to oko nema nikakvu reakciju na svjetlost, znači ako ne postoji osjet svjetla. Amaurotička reakcija zjenice je u stvari raširena zjenica koja se ne skuplja kad bacimo svjetlo u oko, a gdje takođe ne postoji niti konsenzualna (popratna) reakcija na drugom oku.

Uzroci amauroze su obično teška ošteċenja vidnog puta, znači  ostecenja nervnih komponenti. Ona mogu nastati u samom oku, ali i u moždanim centrima. U samom oku amauroza može nastati kod embolije (začepljenja) arterije centarlis retine koja sanbdjeva krvlju senzorni sloj mrežnjače. Drugi čest uzrok je uznapredovali glaukom koji dovodi do potpune destrukcije optičkog živca.

Povrede i pritisak na optički živac u očnoj duplji i u optičkom kanalu mogu uzrokovati prekid prenosa svjetlosnih nadražaja. Tumori mozga i vaskularni incidenti u moždanim centrima takođe mogu biti uzrok.

Amauroza može biti prolazna, da traje nekoliko sekundi ili minuta. Tada se govori o amaurosis fugax (fugitive, onaj koji zacas nestane, pa opet dodje). Uzroci ove vrste  amauroze, kada se vid u potpunosti vraċa poslije nekog kratkog vremena, su veoma različiti. Međutim u 95% slučajeva uzroci leže u arteriosklerozi arterije carotis interne na istoj strani gdje je i zahvaċeno oko. Mali djeliċi aterosklerotičnog materijala se odvajaju u cirkulaciju i zaustavljaju u uskom koitu središnje retinalne arterije. Uzroci mogu ležati i u boljelim srčanim zaliscima, te u poremeċajima krvnog pritiska (značajni padovi), ili kod nekih bolesti krvi i migrena.

 


Noviji postovi | Stariji postovi

Oftalmologija - Leksikon pojmova od A-Ž
<< 03/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031