Amblyopia-slabovidnost nepoznatog uzroka – “lijeno oko”

Ponekad ne možemo otkriti uzrok zašto neko oko slabije vidi nego što bi to bilo normalno za tu osobu. Ukoliko svi rezultati ispitivanja oka i optičkog puta, uključujuċi i centre u mozgu ne pokažu nikakve promjene koje bi uticale na uzrok smanjenju vida, onda oftalmolozi postavljaju dijagnozu amblyopia (o definiciji vidi ovdje ) .U slobodnom prevodu to bi značilo slabovidnost. Pri ovome se najčešċe misli na slabovidnost u vezi sa strabizmom (škiljavošċu, odnosno razrookosti), mada to ne mora uvijek biti slučaj.

Amblyopia nastaje najčešċe u ranom djetinjstvu kao posljedica manifestne ili skrivene razrookosti. Ponekad I ne mora postojati razrookost (u daljem tekstu strabizam). Amblyopia se može liječiti samo kad je dijete sasvim malo, i ako se propusti period do pete godine života, poslije je liječenje bezuspješno.

Najčešċe se nastajanje slabovidnosti objašnjava pojavom  refrakcionih mana (najč. dalekovidnosti) s kojom se djeca rađaju, i koje često nasljeđuju. Usljed prevelike akomodacije (podešavanja) počne jedno, ili rjeđe oba oka da ide unutra (zato jer je akomodacija povezana sa konvergencijom, to jest pokretanjem očiju prema unutra). Takvo oko postaje razrooko i slike vanjskih predmeta ne padaju u centar mrežnjače oka (žuta mrlja). Usljed toga takvo oko ne dobije nikad oštru sliku i vremenom ga mozak “zapostavi” i razvija samo slike koje dolaze iz drugog oka, gdje je slika oštra. Dobro poređenje je kad u prirodi kod ptica koje dobiju dva pileta, ako se jedno razvija brže od drugog, i sama majka poslije hrani smo jedno, jače pile, a drugo zapostavi i ono ugine.

Znači slabovidnost je konačno stvar mozga i optičkog centra u njemu. Mi još nemamo tako sofisticirane metode da kvalitativno i kvantitativno prikažemo promjene koje nastaju u moždanim ċelijama i asocijativnim putevima u slučaju ambliopije. Na samom oku obično, osim refrakcione mane koja se ne popravlja naočalima, ne možemo ništa primjetiti. Kod odraslih osoba vremenom može i nestati akomodativni strabizam koji je postojao u djetinjstvu, a tako isto da nestane i  dalekovidnost, pa onda imamo samo ambliopiju. Mnogo je ljudi koji imaju ambliopiju i smanjenje vida često na jednu desetinu normalnog vida, a da o tome nemaju pojma, i da se to slučajno otkrije kod pregleda za vozača ili za neki posao.

Vrlo je važno da mala djeca budu pregledana od strane pedijatra tokom redovnih sistematskih pregleda i da se pri tom obrati pažnja na položaj očiju. Majke su najčešċe te koje prve primjete da jedno oko “leti” u stranu. U tom slučaju treba da skrenu pažnju pedijatru koji ċe dijete uputiti ofatlmologu. Pri svim očnim odjelima i klinikama postoji posebno odjeljenje za otkrivanje i liječenje strabizma i ambliopije, takozvano orto-pleoptičko odjeljenje. Orto na latinskom znači pravo, tako je ortopedija pravilan polozaj stopala, a ortoptika pravilan položaj očiju.

Liječenje ambliopije je dugotrajno i  često iscrpljujuċe i za dijete i za roditelja. Ono traje nekoliko godina i sastoji se iz nekoliko faza. U prvoj fazi se određuju naočale, pa se dijete mora naviknuti da ih nosi. Istovremeno se propisuju različite procedure okluzije, to jest zatvaranja boljeg oka, da bi se slabo oko “natjeralo” da gleda. Mnoga djeca, a i roditelji odbijaju ovaj neugodni način liječenja. Ako se oči ne isprave ovim metodama onda se ponekad moraju operativno dovestu u ispravan položaj, pa iza toga se opet boriti za popravak vida. Ako su roditelji uporni, i ako je liječenje započeto na vrijeme, onda se u veċini slučajeva postignu veoma dobra poboljšanja. Neki su slučajevi, nažalost, i pored svih preduzetih mjera od strane roditelja i djeteta, uz adekvatnu specijalističku pomoċ, otporni na liječenje. To pokazuje da naša teorija o nastanku slabovidnosti nije uvijek ispravna, i da u njenom nastajanju učestvuju i neki nama još nepoznati faktori. To se prije svega odnosi na slučajeve slabovidnosti gdje ne postoji refrakciona mana niti strabizam.