Na forumu ocnih ljekara koji vodi Prof. Kojović razvila se diskusija povodom slucaja jednog pacijenta koji je lijecen u Sarajevu, Zagrebu, Istambulu I Frankfurtu. Kolege su ukazale na uzasno zastarjelu opremu u sarajevskim bolnicama, te na ogromne teskoce koje imaju oftalmolozi da bi isli u korak sa savremenom oftalmologijom. U diskusiju sam se ukljucio i ja ovim pismom kojim sugerisem na promjene koje bi trebalo uraditi, u drustvu I u struci, da bi se situacija popravila.
Samo da pozdravim kolege, i da kazem da mi je zao da je takva situacija u sarajevskoj oftalmologiji. Nazalost zdravstvo je odraz ekonomske i ostale situacije u drustvu. Ovdje u Holandiji govore o bogatoj zemlji, a stedi se na svakom koraku. Malo snizena hrana u rafovima posluge brzo se rasproda. Slabo ko jede kvalitetno meso ili bifteke (misaona imenica) ili rostilja po bastama. Za vikend su sva auta pred kucama, niko ne ide u vikendice (jer ih nemaju). Auta se koriste uglavnom za odlazak na posao i osnovne potrebe. Cigarete su uzasno skupe, kao i benzin. Porezi su veoma visoki,i onaj ko ima vise, vise i placa. Izdvajanja za zdravstvo su ogromna. Pojedinac placa mjesecno osiguranje (najosnovnije) 120 eura po osobi (znaci porodica i do 500 eura), plus sto jedan dio plati poslodavac. Pored toga prvih potrosenih 350 eura tokom godine padaju na teret osiguranika. Zubarske usluge su od osiguravajuceg zavoda ogranicene, obicno samo do 750 eura. Operacija katarakte u bolnici kosta 1050 eura. Zdravstveno osiguranje je obavezno za svakoga ko je prijavljen da zivi u Holandiji, i tu nema uzmicanja (cak i ako ne radi). Ako ne plati par mjeseci dolazi mu pljenitelj kuci, i mora prodavati stvari da bi platio dug i jos dodatnu kaznu. Radni vijek je pomaknut svima (cak i teskim fizickim poslovima) na 67 godina. Analgetici i sedativi idu na teret osiguranika.
Ovo sve pisem da steknete sliku kako drzava skuplja novac za zdravstvo, da bi se odrzao korak sa razvojem struke i sa sve vecim potrebama (sve starije i bolesnije stanovnistvo). To se u velikoj mjeri radi na racun drugih vidova potrosnje, pa se mnogi odricu duhana, auta, itd., da bi imali zdravstveno osiguranje.
Profesija ljekara je zasticena jer imaju jaka udruzenja i odlucuju o vlastitoj sudbini. Posebno specijalisticka udruzenja su potpuno neovisna o vlasti (novi specijalisti ne polazu ispite pred Ministarstvom zdravlja, nego pred kolegama).
Ovo sve pisem da biste shvatili koliko mora biti jaka finansijska baza da bi bilo dobro i zdravstvo. Jos da kazem da ima mnogo manje specijalista u odnosu na broj stanovnika nego sto je bilo kod nas , da su oni potpuno nezavisni i u bolnicama (ne ovise o sefu odjeljenja ), te da rade desetak sati dnevno, gdje su potpuno iskoristeni, samo uz pauzu za rucak. Kad je operacioni dan, oftalmolog uradi i do dvadeset operacija katarakte. Pri tome ni jedan oftalmolog ne uzima vizus, tonus, niti bilo koju dijagnosticku proceduru, za to ima osposobljen tehnicki kadar, ukljucujuci i FA, Ultrazvuk, itd. Oftalmolog nema nista sa naocalima, kontaktnim lecama, protezama, itd. U ambulanti su znaci pregledi oftalmologa veoma kratki, ukljucuju pregled nalaza sto su mu dostavili asistenti, biomikroskopiju i oftalmoskopiju (uglavnom indirektnu), a najveci dio posla su laserske intervencije i operativn tretman. Cak i prve kontrole nakon operacije (sutradan) vrsi asistent koji nije doktor. Oftalmolozi ne dezuraju u bolnici, i samo su pripravni kod kuce.
Ovo ste sve vjerovatno znali, ali ovo pisem iz razloga da vidite koliko sluzba mora biti racionalizovana. To dovodi i do toga da su specijalisti po primanjima na vrhu liste , odmah uz predsjednika vlade, i iznad njega ( mjesecno i do 20000 eura bruto, od cega pola ide na porez). Ali ovdje gdje ja zivim, bolnica koja pokriva 250000 stanovnika, ima samo cetiri oftalmologa. Svi dobijaju naocale i kontaktne lece u optickim radnjama, ali tamo nema oftalmologa, nego srednji i visi kadar koji zna optiku (diplomirani opticarim i optometristi). Oni super znaju optiku, a o dijabetesu, hipertenziji, itd., pojma nemaju. Ako ne mogu korigovati vizus onda tek ide oftalmologu.
Ne znam kakva je situacija sada kod nas, ali imam utisak da se u dobranoj mjeri sacuvao prekobrojan broj zaposlenih, i radno vrijeme do dva (ovdje je u pola dva tek pauza za rucak), te mnoge druge stvari. Kad sam ja bio na Klinici svako je mogao raditi operacije, bez obzira koliko imao sposobnosti i talenta, svako ko je dobio specijalizaciju ( a dobijala se vecinom preko veze), bi je i zavrsio. Za dobrog hirurga neophodan je bar minimum operacija na godisnjem nivou, i osiguravatelji ovdje otpisuju bolnice koje nemaju dovoljan broj operacija. Znaci neophodna je centralizacija, svaka zemlja ima samo jednu ili dvije velike klinike koje su dobro opremljene i u kojima se radi vrhunska dijagnostika i hirurgija. Iako nasa Ocna Klinika nije bila po mnogim stvarima vrhunska, ipak je bila dugo jedina u Bih, gdje se kupovala savremena skupa oprema i dolazili osiguranici iz cijele BiH, te susjednih dijelova (Slavonija, C. Gora, Dalmacija itd).
Znam da ce neko od vas reci da je meni lako pametovati, a da se vi susrecete svakodnevno sa ogromnim problemima. Medjutim hocu samo da ukazem koliko je dug i tezak put do dobre organizacije zdravstva i specijalisticke sluzbe, cak i kad je drzava politicki sredjena i kad ima ekonomsku moc. Jos da kazem da ovdje ima malo oftalmologa koji imaju potrebu da rade mimo bolnica u nekoj privatnoj praksi, jer su sa bolnicama u nekoj vrsti privatnog ugovora, dobro placeni, a koriste opremu i prostor bolnice.
Ja mislim da u Federaciji Bih treba da ima jedna, ili maksimum dvije glavne ocne klinike (Sarajevo i Tuzla), gdje ce se raditi sofisticirani zahvati, pogotovu retinalna dijagnostika, interna retina,vitreoretinalna hirurgija, ozbiljan naucni rad. U ostalima odjeljenjima dovoljno je da se radi katarakta, operacije kapaka , strabizma…., znaci jednostavne stvari. Najbolje bi bilo da ima jedna takva klinika na nivou BiH, ili da bude podijeljena izmedju Banja Luke i Sarajeva (dio poslova tamo, dio ovamo). Kako sada stvari stoje to je nemoguce.
Takodje su neophodne i organizacione promjene unutar postojecih ustanova, u smislu racionalizacije, sto sam ranije opisao. Svakako da je glavna i svijest politicara da svoju paznju prebace na goruce probleme ljekara i gradjana, a ne da se bave nacionalizmom i borbom za vlastitu korist. Kod javnosti treba siriti informacije o pravom stanju stvari, i mobilisati javnost na pozitivne akcije, a ne samo na napadanje doktora i zdravstva.
Eto to su neka moja razmisljanja, drago mi je da se ova tematika stavila na ovaj naš forum, i trebalo bi je nastaviti..
Uz lijepe kolegijalne prvomajske praznike, pozdrav iz prohladne Holandije.
Dr F. Čengić
